Milanovićev ekonomski savjetnik izdvaja pet ključnih izazova za Hrvatsku u 2024. godini
Ekonomist Velibor Mačkić, savjetnik Predsjednika RH, za FORBES Hrvatska izdvaja pet ključnih ekonomskih izazova s kojima Hrvatska ulazi u izbornu 2024. godinu i argumentira zašto bi ih trebalo što prije početi rješavati, a sumnja da će se toga primiti premijer Andrej Plenković
Možete pristati na službeni Vladin narativ da je u Hrvatskoj zapravo sve u redu – gospodarstvo i plaće rastu, inflacija pada, novac iz europskih izvora dotiče u milijardama eura, procesuiraju se akteri korupcijskih afera, a Hrvatska je u biranom društvu 15 država koje su istodobno u NATO-u, Europskoj uniji, eurozoni i Schengenu (još fali samo Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj) – ili ipak pogledati oko sebe, pa utvrditi što bi u 2024. godini trebalo riješiti, ili barem početi rješavati.
Kako je pred nama superizborna godina, prilika je da se o tome više nego inače javno raspravlja. FORBES Hrvatska ovom prilikom nudi set od pet ključnih izazova za Hrvatsku u 2024. godini kako ih je poredao i obrazložio Velibor Mačkić, posebni savjetnik Predsjednika Republike za ekonomiju. Osim što se radi o stručnjaku koji sudjeluje u formuliranju najvažnijih ekonomskih pogleda „drugog brda“, a koji su izrazito kritički prema Vladinima, Mačkićeva razmišljanja pozivaju i na malo dublje, odnosno drukčije ulaženje u hrvatske probleme.
Prije iznošenja izazova, podsjetimo da iz Banskih dvora sugeriraju da smo danas ekonomski „solidna i stabilna“ zemlja u kojoj je očuvana „socijalna kohezija“, a u 2024. godini nas očekuje gospodarski rast od 2,8 posto (dok se u eurozoni očekuje rast od svega 0,8 posto), a inflacija bi, nakon 10,8 posto u 2022. godini, ove godine usporila na osam posto, te se u 2024. godini očekuje daljnje usporavanje.
Što je, dakle, pet ključnih izazova za Hrvatsku u 2024. godini u izboru Mačkića?
Da se zaustavi ili spriječi političko, odnosno stranačko porobljavanje institucija, uredi tržište rada i prilagodi ga se novoj stvarnosti i potrebama, potom da se proširi porezna baza i poveća progresivnost oporezivanja, da se povećaju privatne investicije i, na koncu, zauzda inflacija i uklone, ili minimiziraju, uzroci inflacije. Evo i njegovih objašnjenja sukusa tih izazova, kao i njegova mršava očekivanja od vladajućih u adresiranju problema.
Zarobljene institucije i posljedice
Političko porobljavanje institucija je, naglašava, ključni političko-ekonomski problem koji Hrvatska ne uspijeva riješiti zadnjih desatljeća, a na njega upozorava i Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) u svom dokumentu OECD Economic Surveys: Croatia 2023 („korupcija na svim razinama i klijentelizam su široko rašireni“). Mačkić navodi da porobljavanje institucija predstavlja jednu od ključnih prepreka podizanja produktivnosti hrvatske ekonomije (njenog najvećeg problema) i privatnih investicija koje su potrebne za osiguravanje dugoročno održivih stopa ekonomskog rasta i razvoja. „Kapilarna kontrola i partijski interesi omogućavaju opstanak statusa quo i uspješno izbjegavanje reformi zadnjih sedam godina (pravosuđe, javna uprava, javno zdravlje, itd.) te se iste neće sigurno odviti ni u 2024. godine. Naprotiv, možemo očekivati nastavak procesa krivog srastanja“, zaključuje.
Urediti tržište rada
Uređivanje tržišta rada obuhvaća čitav niz tema. Primjerice, osmišljavanje pametne integracijske politike – lociranje i identificiranje stranih zemalja iz kojih je moguće dobiti potrebni profil radnika koji nam nedostaju, spajanje poduzeća i stranih radnika, transferiranje radnika u Hrvatsku, njihove uspješne integracije u hrvatsko društvo. Potom, politika plaća koja s maržama utječe na domaću inflaciju. „Podsjećam na nepotreban predizborni manevar koji je Vlada RH izvela tokom ove godine kada se direktno uplela u odnose između poduzeća i radnika ponovno pokazujući nerazumijevanje između politike plaća – tržišne raspodjele – i politike dohodaka – preraspodjele i to u uvjetima značajnog rasta udjela profita u BDP-u što je istodobno i najsmješnije i najžalosnije u cjelokupnoj priči“, naglašava Mačkić.
Među stvarima koje treba adresirati na tržištu rada navodi i ulaganja u potrebne vještine i znanja trenutno zaposlenih pa sve do pitanja generativne umjetne inteligencije i „povećanja produktivnosti hrvatske ekonomije koje pak nije moguće ostvariti bez privatnih investicija u npr. robotiku u industrijskom sektoru“.
Treba šira porezna baza i progresivno oporezivanje
Socijalna država koja se ne bavi ovim pitanjima u stvarnosti niti nije socijalna država, smatra Mačkić. „Zagovaranje konkurencije među lokalnim jedinicama (uostalom, zašto bi to bila njihova funkcija?) na način da se ukida prirez (kojim one međusobno konkuriraju, ako to već netko želi) i istodobno ne uvodi porez na imovinu (kojim se to prirodno i radi, ako to već netko priželjkuje) vjerojatno će poslužiti kao zanimljiva studija slučaja generacijama studenata ekonomije i izvan Hrvatske. Kad tome dodate da se u potpunosti izbjegava osigurati progresivnost oporezivanja i npr. uvesti porez na nasljedstvo, onda pojam socijalna država baš i ne možete vezati uz hrvatski model kapitalizma“, zaključuje.
Iluzorno je, smatra, na tom polju očekivati promjene u izbornoj godini od „nominalno konzervativne, a de facto oportunističke, te samo i isključivo za-raspodjelu-plijena-zainteresirane partije na vlasti, nakon što je isto propustila napraviti u zadnjih sedam godina na vlasti“. On tu ponovno upućuje na izvještaj OECD-a koji ukazuje na to pitanje koje nije samo pitanje pravednosti, kaže, već i temeljem razvoja konkurentnije i održivije strukture hrvatske ekonomije (npr. produženje turističke sezone u sektoru oko kojeg se konačno svi slažemo da je hrvatska strateška industrija i da smo previše ovisni o njemu, ali se još uvijek ne vide strateški potezi usmjereni održivosti sektora, vizije njegovog razvoja i dugoročnog utjecaja na lokalno stanovništvo).
A privatne investicije?
Privatne investicije predstavljaju, naglašava Mačkić, drugi temelj rasta produktivnosti (prvi su institucije, ili ono što se u ekonomskoj teoriji označava necjenovnom/institucionalnom konkurentnošću ili poslovnim okruženjem) hrvatske ekonomije.
„Privatne investicije čine najveći udio ukupnih investicija, ali su njihova visina i sektorska alokacija potpuno zanemarene teme u javnosti (npr. robotizacija, hotelski kapaciteti, regionalni fokus/zanemarenost, …) uslijed fokusa na javne investicije koje dolaze iz EU fondova. Ako znamo da će intenzitet javnih investicija lagano jenjavati kako se desetljeće približava kraju te da bi privatne investicije trebale biti po svojoj prirodi samoodržive, ne čini mi se realnim za očekivati da će se Vlada RH ‘zamarati’ tim problemom u izbornoj godini, kad ju već nije zanimao u prethodnim godinama. To me podsjeća na izjavu mog profesora iz kolegija Političke ekonomije koji je pred više od 15 godina primijetio kako se Hrvatska polako pretvara u Kosovo EU jer ide u smjeru izvoza radne snage i ovisnosti o javnim investicijama iz raznih europskih fondova za nerazvijene. Cinik bi ovdje mogao dodati kako Hrvatska, za razliku od Kosova ipak ima turizam, pa će nejednakost (ekonomska i regionalna) biti veća“, poručuje.
Inflacija i izborni ciklus
Temeljna inflacija je još uvijek visoka tako da će kretanja na tržištu rada (odnos između profita i plaća) biti zanimljiva i u izbornoj godini uz izražene geopolitičke rizike, napominje Mačkić. „Usporavanje inflacije jest vidljivo u 2023., ali egzogeni efekti nisu nezanemarivi, kao ni efekti izbornog ciklusa jer ekspanzivna fiskalna politika u uvjetima visoke inflacije jest instrument osiguranja od gubitka vlasti, a nikako optimalnog upravljanja ekonomijom“, dodaje.
Mačkić kaže da je OECD upozorio čak i na to, jednako kao i Europska komisija u svojim evaluacijama o horizontalnim potporama sektoru kućanstva i poduzeća tokom rasta cijena energije. „Ali time se i krug socijalna država-nominalno konzervativna opcija-u stvarnosti oportunistička, te samo i isključivo za-raspodjelu-plijena-zainteresirana partija na vlasti, zatvara i bojim se potvrđuje i u godini pred nama“, završava svoja očekivanja prilično pesimistično ekonomist i posebni savjetnik PRH.
Priredila: Gordana Grgas
