13 Suhoja u 13 dana, Ukrajinci obaraju sve više ruskih zrakoplova jer ih je sve više u zraku. Ruski gubici su neodrživi
Ukrajinsko ministarstvo obrane u subotu je objavilo kako su njegove trupe protuzračne obrane oborile još jedan lovac-bombarder Suhoj Su-34 ruskih zračnih snaga: jedanaesti Su-34 za koji Ukrajinci tvrde da su ga uništili u samo dva tjedna, zajedno s dva lovca Suhoj Su-35 i jednim rijetkim avionom za rano upozoravanje i kontrolu Beriev A-50
Neviđeni ukrajinski niz zračnih rušenja – 14 zrakoplova u 13 dana – govori o hrabrosti i vještini zračne obrane i učinkovitosti njihovog jedinstvenog integriranog sustava protuzračne obrane, koji kombinira stare sovjetske radare i projektile s najnovijim zapadnim radarima i projektilima.
Međutim, to govori i o ruskom porivu da nanese što više štete Ukrajini, što je prije moguće. Jedan od razloga zašto Ukrajinci obaraju toliko ruskih zrakoplova je taj što Rusi lete s više bombardera nego ikad prije.
U četvrtak su, prema ukrajinskom analitičaru Aleksandru Kovalenku, ruske zračne snage izvele više od 150 naleta uključujući jurišne zrakoplove Su-34, Su-35 i Suhoj Su-25. To je deset više dnevnih naleta nego što su ruske zračne snage letjele tijekom svog prethodnog najintenzivnijeg zračnog udara, koji se odvijao paralelno s početnim prodorom ruske vojske prema Kijevu u prvim tjednima dvogodišnjeg ruskog rata protiv Ukrajine.
Svaki Suhoj nosi tone bombi ili raketa i predstavlja ozbiljnu prijetnju ukrajinskim vojnicima na zemlji. No svaki je Suhoj i meta tih trupa. “Takav intenzitet letova ruskih zrakoplova omogućuje nam da ih češće hvatamo”, napisao je Kovalenko.
Stotinjak preživjelih Su-34 okosnica su 150 dnevnih preleta. Tipični napadački tim ruskih zračnih snaga uključuje dva dvosjeda Su-34, od kojih svaki nosi četiri KAB GPS-navođene klizne bombe, plus prateći jednosjed Su-35 koji nosi zrak-zrak i proturadarske projektile. Sirovi KAB-ovi – bombe od 1100 i 3300 funti opremljene satelitskim navođenjem i iskočnim krilima – ruski su izbor oružja. Leteći visoko i brzo, Su-34 može s preciznošću KAB-ovima gađati metu udaljenu čak 40 kilometara.
To je dovoljno daleko da zadrži Suhoj izvan dometa najlakšeg oružja protuzračne obrane, ali nedovoljno da zadrži mlažnjake izvan dometa težeg protuzračnog oružja kao što su Patriotti američke proizvodnje i bivši sovjetski S-200.
Većina ruskih zrakoplova baci bombe i sigurno se vrati u bazu. U prosjeku u posljednja dva tjedna, Ukrajinci nisu oborili više od jednog na stotinu ruskih zrakoplova dnevno u blizini prve linije bojišnice.
Preživjeli zrakoplovi zajedno mogu ispustiti više od stotinu KAB-ova u 24 sata. U četvrtak je, prema Kovalenku, “postavljen apsolutni rekord korištenja KAB-a: 152!”
Svaki KAB ima dovoljno eksplozivnog punjenja da sruši bunker ili zgradu. Klizna bomba je urbano oružje za rušenje. “Ove bombe potpuno uništavaju bilo koji položaj”, napisao je Egor Sugar, vojnik 3. jurišne brigade ukrajinske vojske, koja se borila u krvavoj, četveromjesečnoj bitci u Avdiivki, u istočnoj Ukrajini.
Ta je bitka završila ukrajinskim povlačenjem prije dva tjedna, nakon što su ruski Suhoji bacili stotine KAB-ova na Avdiivku—što je u konačnici onemogućilo opskrbu i obranu grada.
Ono što je Kremlj očito izvukao iz svog napada za Avdiivku jest da čak i loše vođene kopnene snage koje trpe kataklizmične gubitke – najmanje 16.000 Rusa je poginulo otimajući Avdiivku od 2.000 ukrajinskih vojnika koji su branili središte grada – mogu prevladati kada napadaju pod okriljem razornih zračnih snaga.
Znamo da su Rusi usvojili ovu strategiju jer, dva tjedna nakon što je Avdiivka pala pod napadom KAB-ova i mase pješaštva, oni ponovno primjenjuju tu strategiju.
Danas Rusi pokušavaju zauzeti selo Tonen’ke, osam kilometara zapadno od Avdiivke. Pokušavaju ga uzeti sravnjujući ga s čak 30 KAB-ova u jednom danu. “Neprijatelj briše selo Tonen’ke s lica Zemlje”, napisao je Kovalenko.
Teško je reći koliko je od 13 Suhoja koje su Ukrajinci oborili od pada Avdiivke bombardiralo Tonen’ke kada ih je sustigao ukrajinski projektil. No sa sigurnošću se može reći da Rusi kupuju mali Tonen’kee – oko stotinu kuća raspoređenih na tristotinjak metra – po cijeni od nekoliko ratnih zrakoplova vrijednih više od 50 milijuna dolara i po cijenu njihove posade.
Možda Kremlj to smatra prihvatljivom razmjenom. Čak i tako, to je neodrživo. Ruske zračne snage već su izgubile četvrtinu svojih Su-34 i ubrzano iscrpljuju preživjele zrakoplove i njihove posade dok s njima lete sve više i više u eskalirajućoj kampanji kliznog bombardiranja.
Nije pretjerano reći da je Kremlj odabrao ovaj trenutak da potroši neobnovljivi vojni resurs – zračne snage za koje su bila potrebna desetljeća da se izgrade i ne mogu se obnoviti tako brzo jednom kada ih ponestane – u zamjenu za pobjede na bojnom polju.
Stoga sve više i više analitičara smatra da Rusija trenutno propada u Ukrajini: zauzima teritorij koji može, dok može, uz razumijevanje da bi sljedeće godine uvjeti mogli biti nepovoljniji, a njezina oružana moć manje izdašna.
“Bio bih prilično optimističan u pogledu potencijala Ukrajine 2025. godine kada bi Rusija na neki način, u svojoj oholosti, pokretala stalne ofenzive, gubeći puno ljudi”, rekao je prošlog mjeseca Max Bergmann, ruski stručnjak iz Centra za strateške i međunarodne studije Washington, D.C.
No Bergmann je svoju procjenu uvjetovao jednom stvari: obnovom američke vojne pomoći Ukrajini. Sjedinjene Države bile su glavni opskrbljivač Ukrajine njezinim najboljim oružjem – raketama za protuzračnu obranu Patriot – sve dok republikanci u američkom Kongresu koji su prijateljski nastrojeni prema Rusiji u listopadu nisu obustavili isporuke.
Ako se ta pomoć nastavi, Ukrajinci bi mogli nastaviti s obaranjem jednog Suhoja na dan. U roku od nekoliko tjedana, snage Su-34 ruskih zračnih snaga oslabit će do točke da će postati nerelevantna, a sadašnja oluja KAB-ova … trebala bi nestati.
Autor originalnog članka: David Axe, Forbes
Link: 13 Sukhois In 13 Days. The Ukrainians Are Shooting Down More Russian Jets Because The Russians Are Flying, And Bombing, More Often. Russian losses are unsustainable.
(Prevela: Nikolina Oršulić)