Kakav djed, takav sin, takva unuka: Na tečaj 21-ogodišnje instruktorice nautike dolaze iz cijele Europe

Iva Nikolina Merčep, instruktorica nautike, već je otvorila sezonu i zamijenila Zagreb svojim drugim domom – brodom. Idućih nekoliko mjeseci spavat će, raditi i buditi se na moru. Tako živi posljednje četiri godine otkako je sa 17 preuzela vođenje praktičnog tečaja za nautičare koji pohađaju kandidati iz cijele Europe. Za Forbes Hrvatska ona i njezin otac Krešimir Merčep, direktor tvrtke Nautika klub, ispričali su kako se razvijao njihov obiteljski biznis i kakve novitete planiraju

Iako ima samo 21 godinu, Iva Nikolina Merčep upisuje već četvrtu godinu staža kao instruktorica tečaja za voditelje brodice A i B kategorije. Dok se na jadranskoj obali život lagano budi, a kliktanje galebova i valovi još uvijek su glasniji od cike turista, na njezinom je brodu na Krku sezona već odavno počela. Neustrašiva skiperica od travnja na jednoj brodici živi, a na drugoj poučava ljude kako ih voziti. Iskustvo za taj posao skupljala je, moglo bi se reći, cijeli život. To nije samo posao, to je ljubav prema moru i brodovima koja se u njezinoj obitelji prenosi s koljena na koljeno. Mlada instruktorica je već treća generacija u obiteljskoj tvrtki Nautika klub sa sjedištem u zagrebačkoj Dubravi.

“Od rođenja sam puno vremena provodila na brodovima. Od moje treće godine ni jedan brodić nije izašao iz naše proizvodnje da ga ja nisam oprala. Ljetovali smo na jednom malom brodu s kabinom koji su 2004. godine proizveli moj djed i tata. To nikada ne bih mijenjala ni za kakav apartman na moru. Na tom brodu sam znala biti sama ili s prijateljicama, a mislim da sam završila tek osnovnu školu. Roditeljima mojih prijateljica smo lagali da je brod na suhom, a mi smo plovili okolo, ne daleko, po uvali Soline i van možda milju lijevo ili desno”, prisjeća se odrastanja uz valove Merčep.

“Danas živim na toj brodici od kraja travnja do početka listopada. To je najljepši način ljetovanja. Kad nema tečaja, probudiš se ujutro i samo sklizneš u more, nakon toga na obalu, kava, dućan i ideš ploviti. Djeluje robinzonski, ali na tom brodiću imam sve što mi treba: krevet, sunčalište na krovu kabine, tendu, kuhalo, stolić, tuš”, opisuje svoju proljetno-ljetnu svakodnevicu od koje uredskim moljcima rastu zazubice. Posluži joj i ružno vrijeme. Kad je uhvati žudnja za domom, iskoristi priliku pa se za kišnih dana zaleti do Zagreba, kaže simpatična skiperica.

Morski obiteljski biznis

Obiteljski biznis u koji je takoreći ušla rođenjem ima tridesetogodišnju tradiciju. Sve je započelo 1993. godine kada je njezina pokojna baka Mirjana Merčep osnovala tvrtku Didakta plus. Tvrtka se bavila izobrazbom nautičara za voditelje brodice, a tradiciju je nastavio njezin sin, Ivin otac Krešimir Merčep otvorivši 2009. godine Nautika klub. Biznis je s godinama rastao te se proširio na malu brodogradnju i trgovinu nautičkom opremom. Ipak, tečajevi su ostali najvažniji dio poslovanja i najveći izvor prihoda tvrtke. Prije osam godina uz teoretske, uveli su i praktične tečajeve za nautičare.

“Trebalo je vremena dok smo osmislili i u toku rada usavršili metodološki proces obuke, a i da proizvedemo brodicu baš za tu namjenu”, napominje direktor Nautika kluba Krešimir Merčep.

Isplatilo se, kroz njihove je što teoretske, što praktične tečajeve dosad prošlo više od 40 tisuća ljudi. Uspjeh je to veći što nijedan od tih tečajeva nije zakonski obavezan. Za ispit se može pripremiti i bez tečaja te samouko svladati mornarske vještine. No, većina ljudi svjesna je kako je najbrži put do cilja ako im netko stručan pruži potrebna znanja. Dok praktične tečajeve vodi Iva Nikolina, na teorijskim već trideset godina predaje njezin djed Ivan, diplomirani inženjer strojarstva i brodogradnje zajedno s magistrom pomorstva Vedranom Čerberom.

Ivan Merčep, najstariji član obitelji, glavni je krivac što se njegovi potomci ne mogu zasititi mora. Rođen u općini Omiš, proveo je nekoliko godina u mornarici, a nakon toga i proizveo nekoliko modela brodica. Održavajući predavanja o plovidbi zauvijek je ostao vjeran svom životnom pratiocu, moru. Ni njegove bližnje nije zaobišla strast prema lomljenju valova po velikom plavetnilu.

“Majka je uz njega zavoljela more i nautiku, a ja uz njih. Mama me još prije osnovne škole vodila u narodnu tehniku gdje smo izrađivali male makete plovila. Uvijek sam imao neki brodić, u početku je on bio na napuhavanje i vesla. Bio sam toliko mali da je otac vezao konop za taj čamčić i puštao me s obale da veslam, jer se bojao da ne odem predaleko ili da me bura ne odnese, a i danas sam takav”, smije se predstavnik druge generacije obiteljskog biznisa Krešimir.

“Od prvog dana sam radio u obiteljskoj firmi. U početku sam majku vozio u firmu, Ministarstvo mora, knjigovođi ili na tadašnji Zavod za platni promet (ZAP). Kad sam bio u uredu, fotokopirao sam skripte za tečajeve. Tada je to bilo kompliciranije nego danas. Imali smo i dućan s nautičkom opremom u kojem sam radio do 1997. kada sam krenuo na odsluženje vojnog roka. Od 2000. godine do danas sam uz tečajeve fokusiran i na malu brodogradnju”, ispričao je Merčep kojem nautika ipak nije jedina ljubav.

Taktike za MMA mečeve, modeli za brodove

Krajem osnovne škole počeo se baviti borilačkim sportovima. Otada pa do dvadeset druge godine natjecao se u kick boksu, savateu i tai boksu. Zdravstveni problemi prisilili su ga da prestane trenirati i onemogućili mu da sudjeluje u natjecanjima, stoga je 2007. godine počeo raditi kao MMA stand up trener.

“Vodio sam nekoliko timova i puno profesionalnih boraca. Danas sam jedan od trenera u najvećem timu na svijetu, American Top Team, ali ni približno ozbiljno kao nekada. Odem do dvorane kad imam vremena. I dalje volim taj sport, ali mogu reći da je danas moja energija između nautike i sporta otprilike 99:1 u korist nautike. Bilo je puno padova i uspona, ali moja filozofija je da se igra dok ja ne pobijedim. Upornost me u životu koštala puno novaca i zdravlja. Iva je i tu puno pametnija od mene, ona je napredniji model”, smije se ponosni otac prepričavajući kako je Iva odmalena s njim i u sportu i u poslu te kako su zajedno radili taktike za mečeve i modele za nove brodove.

Kada je znao da svojoj kćeri može prepustiti posao, pitamo ga.

“Iva je bila na sreću odlična u školi pa je mogla puno izostajati. Bila je sa mnom na svakom praktičnom tečaju prve četiri godine. Upijala je svaku moju riječ i neumorno trenirala manevre pristajanja s brodicom. Od 12. godine ona je praktički samostalna na brodu. Nakon četiri godine učenja i stotine sati treninga, shvatio sam da je bolja od mene u svemu i da nadalje mogu jedino ja naučiti od nje. Svoj prvi praktični tečaj je odradila s nepunih 17 godina. Dalje nije bilo straha”, govori s divljenjem o svojoj nasljednici Merčep.

Posao iz snova

Napominje i kako je njegova kći u tim krugovima stekla reputaciju i postala poprilično popularna. Uz klijente iz njihove škole za teoretske tečajeve, za njezine praktične tečajeve po preporuci se javljaju i kandidati iz Slovenije, Austrije, Njemačke, Italije, Slovačke i Bosne i Hercegovine.

Iva nam kaže kako se ne sjeća da se susrela s predrasudama zbog svoje mladosti. “Ako je i bilo predrasuda, nisam ih osjetila. Nakon par manevara, polaznici se uvjere u moje znanje”, ističe samouvjereno.

“Imam puno samopouzdanja, znam da je iza mene puno godina učenja i treninga, puno sati plovidbe, a i danas učim i treniram te iste stvari. Imam na tisuće pristajanja u svim mogućim situacijama i vremenskim prilikama. U slobodno vrijeme odradim i skiperaže na različitim brodicama pa i tu dobivam iskustva. Isprobala sam puno različitih brodica”, kaže nam Iva rođena u Rijeci, ali ponosna na svoje, kako kaže, dalmatinsko-ličke gene kamene.

Ona ne krije da radi svoj posao iz snova i da u tom procesu neizmjerno uživa: “Lijepo je kad ti na tečaj dođu ljudi koji žele doći i žele naučiti, a ne da dođu zato što ih na to prisiljava zakon. Većinom su malo uplašeni na početku, ali naš program je dobro metodološki posložen pa oni koji nikada nisu upravljali brodicom do kraja dana svladaju sve osnovne manevre. Lijepo je vidjeti da su zadovoljni. Nakon prvih konkretnih pristajanja idemo na ručak, tu se svi lijepo opuste. Ručak im bolje prija kad vide da im dobro ide. Sve mi je to lijepo pratiti i voditi ih prema cilju. Ipak, možda mi je i najljepše kad mi nakon tečaja šalju videa kako plove i uspješno pristaju i vežu brod. S mnogima ostanem u kontaktu i nakon tečaja. Politika naše firme je da smo klijentima 24 sata na usluzi.”

Napredni tečaj i pakleno brzi brod

Nautika klub najviše teoretskih tečajeva za voditelja brodice održava u Zagrebu, oko 40 njih godišnje. Po triput godišnje organiziraju ih i u Karlovcu i Opatiji, a plan im je proširiti se na Pulu, Koprivnicu i Varaždin. Lani su klijentima ponudili da praktične tečajeve, osim na otoku Krku u uvali Soline, mogu pohađati i u Rovinju. No, naumili su u poslovanje uvesti još neke novosti.

“Planovi su nam uvođenje naprednog praktičnog tečaja od iduće sezone za što smo proizveli novu brodicu. Program naprednog tečaja bi bio glisiranje i korištenje trima u odnosu na uvjete na moru, plovidba na kurs, elektronska navigacija, automatski pilot, radio stanica i noćna plovidba. Jedan od planova je i mala brodogradnja s novim modelom plovila koji smo napravili i trenutno ga dorađujemo za treće testiranje”, otkriva za Forbes Hrvatska Krešimir Merčep.

“Veselim se naprednim praktičnim tečajevima, to ćemo tata i ja dobro osmisliti. Novi brod je pakleno brz, zato se i zove Diablo, ne može svatko izvući maksimum iz njega. Bit će zanimljivo završiti osnovni tečaj do 18 sati, oprati brod i dočekati druge ljude za naprednu praksu u 19 sati i juriti do 3 ujutro”, nadovezuje se Iva.

Poslovni je to pothvat s mnogo adrenalina koji se već sada osjeti iako će se obitelj Merčep za novu sezonu pripremati tek na zimu. Ipak, Iva nam kaže kako je već počela raditi skriptu za tečaj voditelja brodice. Završit će je na zimu, a uskoro bi se mogla okušati i u vođenju individualnih teoretskih tečajeva na engleskom jeziku za koje, napominje, već imaju mnogo upita.

Za nju nema sumnje, što god da život donese, ostat će u nautici. “Promjena će sigurno biti, ali sam sigurna da ću se na sve prilagoditi. Najbitnije mi je da volim svoj posao, stječem nova znanja i napredujem jer to mi nitko ne može oduzeti”, zaključuje naša sugovornica, glavna “mala od palube” koja je svoje radno mjesto pronašla već s tri godine.