Kako je imigrant s Tajvana postao milijarder prodajući plastične cijevi

Walter Wang posudio je novac kako bi kupio tvrtku za proizvodnju plastičnih cijevi od vlastitog oca, legendarnog tajvanskog milijardera. Biznis je otada povećao za sedam puta i zaradio vlastite milijarde, živeći američki san.

U utorak je američki predsjednik Joe Biden najavio novo pravilo američke Agencije za zaštitu okoliša: unutar 10 godina morat će se zamijeniti sve olovne cijevi u SAD-u, s ciljem poboljšanja kvalitete vode za piće. Jedna kompanija koja će gotovo sigurno imati koristi od novih regulacija je JM Eagle iz Los Angelesa, jedna od najvećih tvrtki za proizvodnju plastičnih cijevi na čitavom svijetu.

Izvršni direktor i vlasnik, 59-godišnji Walter Wang, ove godine je po prvi put uvršten na Forbes 400, popis najbogatijih Amerikanaca. Našao se na 374. mjestu s procijenjenim bogatstvom od 3,6 milijardi dolara. Većina njegovog bogatstva dolazi od vlasništva nad kompanijom JM Eagle (procijenjeni prihodi od 2,3 milijarde dolara) koja zapošljava 2.000 ljudi u tri države. Wang kaže kako bi novi 10-godišnji rok za zamjenu cijevi trebao povećati prihode tvrtke za 20 ili 25 posto.

JM Eagle sada drži oko 10 posto udjela na američkom tržištu proizvodnje plastike i cijevi, što je najveći postotak za samo jednu kompaniju, pokazuju podaci istraživačke tvrtke IBISWorld iz srpnja ove godine. Oko 3 posto prodaje dolazi iz sjeverne Amerike, od čega 90 posto iz SAD-a. JM Eagle se u ovoj iznimno kompetitivnoj industriji uspio istaknuti tako što je, kaže Wang, postao mjesto za proizvodnju plastičnih cijevi svih primjena, uključujući i cijevi izrađene od najčešće korištenih plastičnih materijala – PVC i PE – u 22 tvornice diljem SAD-a.

Njihove cijevi sada prenose vodu, plin i električnu energiju u nekoliko saveznih država i općina. Početkom listopada, tvrtka je dobila pozive velikih američkih lanaca Home Depot i Lowe’s koji su zatražili isporuku cijevi u njihove dućane u područjima pogođenima uraganom Helene.

Forbes je nedavno razgovarao s Wangom u njegovom stanu na Manhattanu.

Kada se suočavate sa smrću, pokušat ćete gotovo sve.

Walter Wang

Tijekom ručka, Wang je govorio kako svakoga dana po nekoliko sati proučava upite za cijene koji pristižu od klijenata. Kaže kako to radi osobno jer želi poznavati tržište bolje od bilo koga drugoga. “Ako ste vlasnik, morate zaprljati ruke,” kaže.

Usprkos veličini kompanije, on ju još uvijek smatra obiteljskim biznisom, ali ne onim koji je naslijedio, kako bi neki mogli pretpostaviti. Wang je sin legendarnog tajvanskog milijardera Wanga Yung-chinga (poznatog kao Y.C. Wang). Od banaka je posudio 300 milijuna dolara, a od oca još 25 milijuna kako bi od njega kupio tvrtku 2005. godine. Otada ju je povećao za više od sedam puta.

Preselio se s Tajvana u Kaliforniju s majkom, kao devetogodišnjak. Njegova starija sestra, Cher Wang (koja je kasnije osnovala tajvanskog giganta pametnih telefona HTC Corporation), tada je studirala na Sveučilištu Kalifornija. Živjeli su u kući koju je majka platila s 50.000 dolara ušteđevine, a od oca su imali mjesečni džeparac od 800 dolara.

Tek nakon što ga je posjetio ujak, Wang Yung-tsai, on i sestre dobili su 5.000 dolara za novi automobil. Ujak je svom bratu, Wangovom ocu, po povratku u Tajvan rekao kako djeci mora kupiti novi automobil jer im se stari pokvario.

Wang je oduvijek sanjao o tome da će preuzeti tvrtku Formosa Plastics – kompaniju za plastiku koju je osnovao njegov otac, a čija tržišna kapitalizacija danas iznosi 10 milijardi dolara. Y.C. je uživao izuzetno poštovanje, i ne samo od vlastitog sina. On je jedan od najobožavanijih poduzetnika na Tajvanu. Rođen je dok je zemlja još uvijek bila japanska kolonija, a roditelji su mu bili berači čaja. Završio je tek osnovnu školu, ali uspio je od Formose stvoriti jednog od najvećih petrokemijskij proizvođača u čitavoj Aziji. Walter Wang, jedan od dvojice sinova, opisuje kako je osjećao dužnost prema ocu. “Odabrao sam raditi za oca. Ja sam mu sin. To je moja odgovornost. Znate kakvi su Azijci. Moj otac je očekivao da ću doći u kompaniju,” kaže.

Nakon završetka fakulteta, Wang se zaposlio u jednoj od očevih tvornica, gdje je upravljo strojevima. Godine 1990. upoznao je Shirley Fan. “Na Tajvanu imaju izreku: ‘Što ti misliš, tko si? Sin Y.C. Wanga?'”, rekla je Shirley za Forbes 2014. godine. “Ali u stvarnosti on nije imao ni auto.” Zaručili su se unutar šest mjeseci.

Wang je radio i napredovao i kasnije postao menadžer J-M Manufacturinga, američke podružnice Formose.

Dobio je priliku krenuti na vlastiti put kada mu je otac ponudio da kupi J-M Manufacturing, procijenjene vrijednosti 300 milijuna dolara, od Formose 2003. godine. Ali postojala je kvaka: morao je sam nabaviti novac. U to vrijeme Wang je zarađivao oko 100.000 dolara godišnje. “Nijedna banka ne bi me ni pomirisala,” kaže. Uz to, otac je zahtijevao i dodatnih 30 milijuna dolara. “O čemu pričaš? Ja sam ti sin!” reagirao je tada Wang. Otac mu je odgovorio: Baš to je i razlog. Nakon mnogo mjeseci muke da pronađe sredstva, otac je pristao potpisati jamstvo od 30 milijuna dolara, a ostatak je uspio posuditi od 13 različitih banaka.

Samo četiri dana nakon što je napokon potpisao ugovor, tada 40-godišnji Wang, otišao je na biopsiju malene kvržice u grlu. Deset dana kasnije dijagnosticiran mu je rak nazofarinksa u četvrtoj fazi. Rečeno mu je da mu je preostalo godinu dana života. Wang i Shirley otputovali su u Hong Kong, gdje je prošao 195 sati kemoterapije i 37 sesija zračenja u periodu od šest mjeseci. Imao je dojam da liječenje ne pomaže, a prijatelj im je savjetovao da se okrenu molitvi i alternativnim praksama.

“Kad se suočavate sa smrću, pokušat ćete gotovo sve,” kaže Wang za Forbes.

U SAD se vratio godinu dana kasnije, potpuno zdrav i spreman preuzeti svoju novu kompaniju. No američki san nije došao bez američkih problema – JM Eagle (kako se preimenovala kompanija) uskoro se morao suočiti s tužbom zviždača. Inženjer koji je dobio otkaz nakon pritužbe kupca da je tražio mito za obavljanje popravaka koje je pokrivalo jamstvo tužio je tvrtku, tvrdeći da je otkaz dobio jer je javno rekao kako JM Eagle zavarava javnost o kvaliteti cijevi koje prodaje.

Tužba je trajala više od 14 godina, a proširila se na tri savezne države i 42 grada. Savezna porota 2013. je godine zaključila kako je kompanija svjesno proizvodila i vladinim tvrtkama prodavala plastične cijevi nedostatne kvalitete. Ipak, 2020. je okružni sudac odštetu postavio na – nula dolara. Odvjetnička tvrtka koja je predstavljala tužitelje nije željela komentirati.

“Ne postoje stvarni dokazi grešaka u cijevima,” presudio je sudac George H. Wu, naglasivši kako tužitelji nisu iskopali i testirali cijevi. “Neosporno je da nisu prestali koristiti cijevi koje su kupili, zadržali godinama, i od kojih još uvijek imaju koristi.”

“Znam da nisam učinio ništa pogrešno,” kaže Wang o tužbi. Upravo zato odbio se nagoditi iako je Formosa, protiv koje je također podignuta optužnica, postigla nagodbu 2014. za 22,5 milijuna dolara.

Još uvijek vjerujemo kako je Amerika najbolje mjesto. Ako želite nešto postići, ovdje možete krenuti iz ničega.”

Shirley Wang

U kolovozu ove godine podignuta je još jedna tužba protiv JM Eaglea. Ovaj put je tužitelj kompanija za električne usluge iz Minnesote. Ovaj put je tužba podignuta i protiv drugih velikih proizvođača PVC cijevi, a tvrdi se kako su se tvrtke udružile kako bi tijekom pandemije napuhale cijene za komercijalne i općinske kupce dijeljenjem kompetitivnih podataka s industrijskim časopisom OPIS-om.

Usprkos tužbama, “još uvijek vjerujemo kako je Amerika najbolje mjesto. Ako želite nešto postići, ovdje možete krenuti iz ničega,” kaže Wangova supruga Shirley. Ona nema nikakvu ulogu u njegovoj kompaniji, ali je suosnivačica i izvršna direktorica kalifornijske tvrtke Plastpro za proizvodnju vrata od stakloplastike.

“Pronađite svoju strast i držite se toga. Nemojte odustati ako vjerujete da radite nešto dobro,” savjetuje Wang drugim poduzetnicima. Nakon što je čitao o krizi s vodom u Flintu u Michiganu, Wang je otišao tamo i sjedio na sastanku gradskog vijeća u veljači 2016. godine, gdje je ponudio besplatno zamijeniti olovne cijevi. “Bio je zgrožen što su ljudi pili vodu punu olova iz zahrđalih cijevi,” prepričava Shirley.

Nakon nekoliko mjeseci debata i istraživanja, grad je odbio njegovu ponudu i odlučio se za bakrene cijevi – cijene više od 140 milijuna dolara – usprkos činjenici da je susjedni grad Burton uštedio 2,2 milijuna dolara koristeći PVC cijevi Wangove tvrtke. Gradonačelnica Flinta Karen Weaver navodno je odluku objasnila “pitanjima o izdržljivosti plastičnih cijevi u grubim vremenskim uvjetima koje imamo ovdje u Michiganu.”

Drugi su bili sretniji zbog njegovih ponuda, kaže Wang. JM Eagle pomogao je lokalnim inženjerima dizajnirati dva cjevovoda nakon puknuća kanalizacijske cijevi u Honoluluu. Kompanija također kaže kako je donirala gotovo 650 kilometara plastičnih cijevi afričkim zemljama poput Kenije, Ugande i Ruande kako bi omogućila tamošnjem stanovništvu pristup čistoj vodi.

Y.C. je preminuo 2008. godine, što je bilo neočekivano, iako je imao 91 godinu. “Mislim da sam očekivao kako će doživjeti stotu,” kaže Wang. Otac nije iza sebe ostavio oporuku, a Wang i njegova supruga odlučni su da se to njima neće dogoditi. Prije oko pet godina, Wang je počeo dovoditi svoje troje djece (svi su u dvadesetima) u svoje tvornice i pokazivati im kako se njima upravlja. Počeli su razgovarati i o nasljedstvu – što je kršenje azijske tradicije u kojoj se o takvim stvarima ne priča. “Treba li partner potpisati predbračni ugovor? Ako postoje rođaci, trebamo li njih uvesti u biznis? Ako to učinimo, kako bi taj proces trebao izgledati?” nabrajaju pitanja koja su si postavljali.

Wang kaže kako ima “multigeneracijski mentalitet” kada je riječ o biznisu, čemu i pripisuje svoj uspjeh. “Nisam u ovome na pet ili 10 godina,” kaže za Forbes. “U ovom sam za cijeli život.”

Autor originalnog članka: Lindsey Choo, Forbes
Link: Who A Taiwanese Immigrant Became A Multibillionaire Supplying America With Plastic Pipes
(Prevela: Nataša Belančić)