SAD zbog nacionalne sigurnosti razmišlja o zabrani kineskih dronova
Ured za sigurnost i industriju američkog ministarstva trgovine razmišlja o novom pravilu kojim bi se ograničili ili zabranili kineski dronovi u SAD-u radi strahova za nacionalnu sigurnost.
Kineske kompanije, a pogotovo gigant DJI koji dominira industrijom, čine više od 75 posto tržišta dronova u SAD-u, uključujući i više od 90 posto dronova za hobiste. Zabrana bi industriju okrenula naglavce i stvorila ogroman vakuum.
Odluku o restrikcijama morat će donijeti administracija novog američkog predsjednika Donalda Trumpa. Koji su problemi i potencijalni ishodi?
Kako je Kina dobila utrku u razvoju dronova
Početkom 2010-ih nekoliko velikih američkih kompanija natjecalo se na domaćem tržištu dronova. Među njima su bili 3D Robotics, Skydio i Teal. Ipak, Dai-Jing Innovations (DJI) iz Kine uspio ih je sve nadmašiti. Njihov dron Phantom, predstavljen u siječnju 2013. godine, bio je iznimno jednostavan za korištenje i zračnu fotografiju učinio je dostupnom svima.
DJI je uspio povećati proizvodnju, vertikalno se integriravši kako bi kamere i druga elektronika mogla točno odgovarati potrebama i kako kompanija ne bi morala kreirati dronove ograničena postojećim komponentama. Svoju dobit ponovno su uložili u istraživanje i razvoj i zaposlili pravu vojsku developera koji su razvijali iznimno moćan, user-friendly softver.
DJI se proširio na nova tržišta: hobisti, fotografi i filmaši koristili su njihove malene dronove, dok su teže verzije bile odlične na tržištima poljoprivrede, industrije i hitnih službi. Najnoviji dron tvrtke, Neo (koji košta manje od 200 dolara), dron je za ljude koji ne žele dron: to je selfie-kamera koja upravlja sama sa sobom. Neo se reklamira za vloggere i druge koji žele jednostavno kreirati inovativan video sadržaj. Endgadget ga je nazvao “kamerom godine.”
Suočene s DJT-ovom strategijom proširenja, brzinom inovacije i sposobnošću da napredne proizvode prodaje po niskoj cijeni, američke kompanije bile su prisiljene na povlačenje. Teal i Skydio napustile su tržište dronova za hobiste i vratile se u sigurno utočište ugovora s vladom, koji su manje osjetljivi na promjene u cijenama i gdje je najveći faktor sigurnost. Već nekoliko godina političari izražavaju strahove zbog oslanjanja na kineske uređaje koji izravno komuniciraju sa sustavima u svojoj zemlji proizvodnje.
Nije ih sigurno imati u vojsci
Kvadkopteri DJI Mavic, koji se sklapaju i stanu u džep, a mogu izvršavati zračne izvidničke misije protiv meta udaljenih oko kilometar i pol, velikom su brzinom postali popularni među korisnicima iz vojske. Jednostavniji su za korištenje i jeftiniji od drugih verzija iz obrambenog sektora. Izrael je 2017. godine te dronove podijelio svojim vojnim satnijama.
Ipak, kasnije te iste godine američka je vojska zabranila svojim vojnicima da koriste DJI dronove, kao razlog navodeći “povećanu svijest o kibernetičkim slabostima.” Naredne godine Pentagon je izdao opću zabranu svih komercijalnih potrošačkih dronova u vojsci, iz istog razloga. Zakon o zabrani naveo je neke iznimke, ali strahovi su ostali – i porasli.
DJI ima veliki pravni tim i ne shvaća te izazove olako. Kada je Pentagon kompaniju dodao na popis “kineskih vojnih kompanija,” DJI je podnio tužbu, rekavši kako “nije u vlasništvu niti u kontroli kineske vojske.”
Senat se u to nije dao uvjeriti pa je DJI dobio godinu dana da dokažu kako ne predstavljaju rizik za nacionalnu sigurnost, i to prije novog pravila koje sada predlaže ministarstvo trgovine.
Valja naglasiti kako se DJI dronovi uvelike koriste u sukobu u Ukrajini – usprkos prigovorima kompanije koja tvrdi da se njihovi dronovi nikada ne bi smjeli koristiti u vojne svrhe – no oni su temeljito očišćeni prije korištenja kako bi se uklonile sigurnosne prijetnje.
Prijetnja koju dronovi predstavljaju
Koliko je ozbiljna prijetnja koju predstavljaju dronovi kineske izrade? Oni neće izravno napasti, ali ministarstvo trgovine prije formiranja pravila želi dobiti informacije o stvarnim rizicima.
Konkretno, žele otkriti “predstavlja li (korištenje kineskih dronova) pretjeran rizik od sabotaže ili subverzije dizajna, integriteta, proizvodnje, distribucije, instalacije, upravljanja ili održavanja komunikacijske tehnologije ili usluga u SAD-u” ili “pretjeran rizik od katastrofalnih posljedica po sigurnost ili otpornost ključne američke infrastrukture ili digitalne ekonomije SAD-a.”
Najveći problem je taj što dronovi redovito internetom komuniciraju s proizvođačem, a proizvođači redovito izdaju ažuriranja.
To sigurno omogućava samim proizvođačima – a kroz njih i kineskoj vladi – pristup zapisnicima letenja koji prikazuju kada i gdje su dronovi letjeli. U teoriji bi proizvođači mogli preuzeti slike s dronova za potrebe špijunaže.
Blokade letenja nad određenim područjima
Nešto realističniji scenarij je da bi ažuriranja mogla uključivati podatke i upute kojima se dronove sprječava da lete u određenim područjima. Te upute obično dronove sprječavaju da lete oko zračnih luka i drugih osjetljivih lokacija, ali mogu blokirati i šira područja. Godine 2017. DJI je uveo blokadu letenja nad velikim dijelovima Sirije i Iraka uslijed izvještaja da ISIS koristi njihove dronove za ispuštanje bombi. Slične upute mogle bi praktički prizemljiti kineske dronvoe u SAD-u.
Dronovi za hobiste nisu problem. Dronovi se naširoko koriste za pametnu poljoprivredu, pružajući svakodnevne informacije o svakom polju, kao i za analizu cijevi, električnih kablova, mostova i druge infrastrukturu. Dronovi igraju ključnu ulogu u nadziranju požara, poplava i drugih prirodnih katastrofa. Neki dronovi počinju se koristiti za isporuku medicinske i durge opreme, a to će se vjerojatno povećati u narednim godinama i kreirati još veću ovisnost o dronovima. Nitko ne želi da neprijatelj ima sposobnost oduzeti sve ove kapacitete kad god želi.
DJI i druge kompanije tvrde kako nisu pod kontrolom kineske vlade. U ožujku bi nova američka vlada mogla odlučiti kako to nije istina i uvesti pravilo kojim se brani njihov uvoz u SAD.
Što ako…?
Kada je Pentagon zabranio kineske dronove, pokrenuo je takozvani Blue UAS projekt, koji kupcima za vojsku daje popis sigurnih, potvrđenih američkih dronova među kojima mogu birati. To osnažuje američku industriju dronova i jamči sigurnost, ali ima svoju cijenu. Trenutno se nitko ne može natjecati s DJI-jem.
Ekonomija dronova je u uzletu, a svi ostali iskorištavaju efikasna, jeftina sučelja proizvedena u Kini. Zato je moguće da bi se američki kupci mogli pronaći s druge strane ograde. DJI-jev novi FlyCart 30 može isporučiti teret od 30 kilograma na udaljenosti od 16 kilometara, a dostupan je po cijeni od 20.000 dolara. Trenutačno nijedan proizvođač izvan Kine ne može ponuditi ništa ni približno usporedivo.
Pitanje je mogu li američke kompanije ispuniti prazninu koja će nastati ili neće biti profitabilno niti pokušati. Izazovi započinjanja ispočetka, kao i činjenica da će se na tržištu izvoza morati natjecati s Kinom, mogli bi jednostavno biti prevelike.
Istovremeno, na CES-u 2025 u Las Vegasu izložen je primamljiv izbor novih kineskih dronova – možda po posljednji put.
Autor originalnog članka: David Hambling, viši suradnik Forbesa
Link: U.S. Considering Ban On Chinese Drones Over National Security
(Prevela: Nataša Belančić)
