Kako je Trump izgradio svoje carstvo golf klubova uz pomoć novca iz tajnih izvora
Već godinama oko Trumpovog golf biznisa kruže glasine o pranju novca. Forbes sada otkriva pravi izvor financiranja.
Čim je Donald Trump početkom 2017. godine preuzeo dužnost američkog predsjednika, počela su kružiti pitanja o novcu koji stoji iza njegovog carstva golfa. Intrige su započele jednim komentarom jednog autora tekstova u golfu koji je tvrdio kako je Trumpov sin Eric jednom prilikom rekao da je njegov otac sav novac koji mu je trebao dobio – iz Rusije. Ta priča, koju je Eric porekao, pustila je korijenje među ljudima koji su analizirali Trumpove biznise. Među njima je bio i osnivač tvrtke koja je pomogla proizvesti takozvani dosje Steele. On je u svjedočenju pred obavještajnim odborom Kongresa u studenom 2017. godine sugerirao da postoji mogućnost da je došlo do pranja novca.
Novinari su navalili. Washington Post, New Yorker i New York Times počeli su tražiti odgovore, zaprepašteno promatrajući stotine milijuna dolara koje je Trump uložio u svoje golf-terene bez otkrivanja izvora sredstava. Investicije u resorte – pogotovo dva kupljena 2014. godine – pogotovo su zbunjivale skeptike koji su se pitali zašto bi Trump riskirao više od 175 milijuna dolara vlastitog novca na imovinu koja gubi novac. Političari u Škotskoj, državi gdje se nalaze dva Trumpova golf-resorta, zazivali su nešto što se naziva Unexplained Wealth Order (naredba o neobjašnjenom bogatstvu), čija namjera je razotkriti ilegalan novac. Istovremeno, Forbes je provodio vlastitu istragu i vjeruje da je, nakon pažljive analize gomile dokumentacije, riješio misteriju.
Odakle je došao novac
Većina financija – oko 250 milijuna dolara – došlo je od članova Trumpovih privatnih klubova. Oni su uplaćivali depozite koje bi u teoriji mogli dobiti natrag ako im mjesto dosadi nakon 30 godina. Za razliku od bankovnih zajmova, ovi depoziti nisu uključivali i plaćanje kamata i podneske o hipoteci, što znači da su obveze bile istovremeno jeftine – i skrivene. Veći iznos, više od 450 milijuna dolara, došao je iz serije neočekivanih prihoda poput vraćanja zajmova, povrata poreza i refinanciranja imovine, koji su privlačili malo pažnje, ali donosili ogroman novac.
Trump, koji nije uspio osigurati financiranje svog glavnog zajmodavca, Deutsche Banka, ispraznio je svoje džepove. Potrošio je gotovo sav svoj novac istovremeno obnavljajući golf resorte u Europi i financirajući svoju predsjedničku kampanju. Iako trenutačno financiranje od strane članova možda izgleda genijalno, njegovi rizici oko novca čine se iznimno nepromišljenima. Pogoršali su mu likvidnost do te mjere da je nakon izbora 2016. godine navodno morao osigurati hitni kredit – koji je također zatajio. Trump je ipak uspio preživjeti i danas je njegov portfelj golf-terena i klubova najbrže rastući dio njegovog nekretninskog carstva, čija vrijednost se procjenjuje na oko milijardu dolara.
Počeci
Republikanski predsjednički kandidat, čiji predstavnici nisu odgovorili na pitanja za ovu priču, svoj prvi klub je otvorio 1995. godine, prenamijenivši Mar-a-Lago iz privatne vile u živahan društveni klub. Spisi sugeriraju kako je od početka prikupljao članarine i s vremenom nagomilao oko 40 milijuna dolara – četiri puta više od 8 milijuna koje je potrošio na kupnju posjeda. Potom je tamo sagradio golf-teren i pretvorio ga u Trump International Golf Club. Klub je otvoren 1999. godine, a Trump je od depozita zaradio više od 40 milijuna dolara.
Bliže svojoj (tada) njujorškoj adresi, kupio je posjede u okrugu Westchester i u Bedminsteru, otvorivši golf-terene na obje lokacije i prikupivši više od 80 milijuna dolara depozita članova. Proširio je svoje novo carstvo i na jug Kalifornije. Navodno je platio 27 milijuna dolara za teren oštećen u odronu, financirajući kupnju zajmom od 20 milijuna dolara.
Prodajom rezidencijalnih zemljišta oko terena zaradio je više od 75 milijuna dolara dodatnog novca, pokazuju analize zemljišnih knjiga. Bio je to finalni posao u njegovom prvom valu kupnji: završio je s pet posjedda i više od 150 milijuna dolara depozita od članova.
Financijska kriza
S vremenom je golf industrija izgubila interes za koncept financiranja od članarina. Iako se investitorima sviđalo uzimati članarine kako bi prikupljali novce za sebe, bili su manje entuzijastični oko preuzimanja tuđih obveza, zbog čega je postalo teško prodavati klubove sa značajnim depozitima na računima. Dok su ostali odustajali, Trump je ponovno počeo kupovati. U rujnu 2008., pun novca nakon što je vilu na Floridi za 95 milijuna dolara prodao ruskom milijarderu Dmitriju Rjbolovljevom, Trump je kupio golf-klub u Colts Necku u New Jerseyu za 28 milijuna dolara, preuzevši 12 milijuna obveza članarina. Nekoliko dana kasnije, Lehman Brothers je proglasio bankrot, poslavši ionako klimavo gospodarstvo u sunovrat. Trump je nastavio kupovati. Godine 2009. kupio je još tri posjeda za oko 39 milijuna dolara. Uložio je 11 milijuna vlastitog novca, 10 milijuna je posudio od banke, a preuzeo još 19 milijuna tuđih obveza od članarina.
Jedna korist od preuzimanja tolikih obveza je ta da ih Trump nije morao vratiti odmah. To je specijalni odvjetnik Robert Mueller, kako ispada, saznao osobno. Sedam godina prije nego je 2001. godine postao šef FBI-ja, Mueller je platio depozit za članstvo u klubu Lowes Island Club. Trump ga je kupio u 2009. i preimenovao u Trump National Golf Club. Nakon što je Mueller izišao iz klluba 2011. godine, napisao je pismo u kojemu je pitao može li dobiti natrag nešto od svojeg depozita. Upravitelj kluba odgovorio je da će Muellerovo ime staviti na listu čekanja. Mueller u fusnoti u izvještaju o ruskom miješanju u američke izbore piše kako ni osam godina kasnije od kluba nije čuo ništa.
Korak predaleko
Trump je s vremenom ipak otišao predaleko. Godine 2012. kupio je golf-teren u Jupiteru na Floridi, preuzevši 41 milijun dolara obveza od članarina. Nedugo nakon kupnje, poslao je pismo postojećim članovima i onima koji su tražili natrag svoj novac poručio kako više nisu dobrodošli u klub, stoji u sudskim spisima. Nekoliko mjeseci nakon toga, Trump im je bez obzira na to ponovno počeo naplaćivati članarinu. Neki članovi zajedno su tužili klub koji je na kraju morao vratiti depozite, i to s kamatama.
Iste godine, Trump je kupio teren pored Charlottea u Sjevernoj Karolini, pristavši platiti 3 milijuna gotovine i preuzeti 4,1 milijun obveza od članarina, što je za Trumpa bila sitnica. Međutim, upravo na tom terenu je autor tekstova na temu golfa James Dodson 2013. godine Trumpa pitao čime plaća sve te terene. Trumpov odgovor izazvao je samo još više pitanja. “Samo je usputno ispalio kako ima pristup 100 milijuna dolara,” prisjetio se Dodson u intervjuu za NPR 2017. godine. Trump je zapravo imao pristup mnogo većem iznosu – od depozita članova, nekretnine koju je prodao Rjobolovljevu i drugih poslova.
Ali Dodson se nije dao smjesti. “Kad sam ušao u golf-kolica s Ericom, pitao sam ga tko ovo sve financira. Nisam znao da bi ijedna banka zbog recesije taknula golf-terene. Nitko ne financira nikakve vrste izgradnje u tom polju. Posljednjih četiri ili pet godina tu je sve bilo mrtvo. Rekao mi je: ‘Pa, ne oslanjamo se na američke banke. Sva sredstva koja nam trebaju imamo iz Rusije’. Na to je dodao: ‘Imamo neke ljudie koji zbilja, zbilja vole golf i jako su zainteresirani za naše programe. Jednostavno stalno idemo tamo.'”
Eric je Dodsonovu priču nazvao “izmišljenom,” a teoretski je moguće kako je govorio o prodaji nekretnine ruskom milijarderu ili činjenici da je otprilike u to vrijeme njegov otac išao u Moskvu. Taj put odnio je 6 milijuna dolara naknada za licence putem jednog drugog ruskog milijardera, Arasa Agalarova. Kada je Dodson ovu priču ponovio 2017. godine – u periodu kada su svi bili opsjednuti Rusijom – nijedno od ta dva objašnjenja nije prekinulo širenje raznoraznih teorija.
Povratak golfu
Dok su se istražitelji, političari i novinari pitali otkud Trumpu taj silan novac, odgovori na ta pitanja krili su se u bankovnim spisima. Dokumenti objavljeni tijekom suđenja Trumpu za prijevaru u New Yorku pokazuju kako je 2010. godine dobio 85 milijuna dolara od nepoznatog zajmodavca. Potom je 2010. i 2011. godine dobio još 92 milijuna dolara “izvanposlovnih prihoda” koji, kako stoji u bankovnim spisima, uključuju “povrate poreza, nagodbe od osiguranja, dobit od prodaje i druge jednokratne predmete.” Čini se kako je to u skladu s povratom poreza od 73 milijuna dolara koje je, kako navodi New York Times, Trump počeo povlačiti 2010. godine, što je izazvalo dugogodišnju bitku s američkom poreznom upravom.
Ovakav priljev novca omogućio mu je snažnu poziciju da se ponovno vrati golfu, ovaj put s više vlastitog novca. U lipnju 2012. je kupio Trump National Doral, golf-resort u Miamiju, za 150 milijuna dolara. Za to je 125 milijuna posudio od Deutsche Banka. Novac je nastavio pristizati i iz drugih dijelova njegova carstva. Refinancirao je Trump Tower u kolovozu 2012. godine, zamijenivši zajam od 27 milijuna dolara onim od 100 milijuna dolara i u procesu prikupivši oko 70 milijuna dolara. Nekoliko mjeseci kasnije, 1290 Avenue of the Americas, nekretnina u kojoj je imao 30 posto udjela, također je osigurala novo financiranje i donijela mu 100 milijuna dolara. Do sredine 2013. Trump je na bilanci imao 339 milijuna dolara gotovine – i veliku želju da ih negdje potroši.
Godine 2014. kupio je slavni škotski Turnberry, domaćin četiri British Open turnira, za 65 milijuna dolara. Još 20 milijuna potrošio je na posjed u Doonbegu u Irskoj. Čini se kako je imao dovoljno novca da pokrije obje investicije, no bankovni spisi pokazuju kako je u isto vrijeme oko 50 milijuna dolara stiglo iz “refinanciranja duga”. Forbes nije uspio utvrditi što je točno Trump refinancirao; financijsko izvješće iz 2015. ne daje nikakav znak kredita koji su mogli donijeti toliku količinu gotovine.
Ispražnjeni džepovi
Unatoč tome, Trump je 2015. uložio preko 30 milijuna dolara u Doonbeg i Turnberry, a još 40 milijuna dolara godinu dana kasnije. U međuvremenu, manja nekretnina u škotskom Aberdeenshireu nastavila je gubiti novac. Gubici su do 2016. dosegnuli 10 milijuna dolara, a to nisu bili Trumpovi jedini troškovi. Uložio je više od 40 milijuna dolara u svoj hotel u Washington D.C-ju, a potrošio još 66 milijuna na vlastitu predsjedničku kampanju. Tijekom tog silnog trošenja, Ivanka Trump kontaktirala je svojeg poznanika u Deutsche Banku, koji je već financirao posao u washingtonskom hotelu, i zatražila još 50 milijuna dolara. Jedan drugi direktor u Trump Organizationu rekao je kako će ta sredstva otići na građevinske radove u Turnberryju. Deutsche, odlučan da ništa od tog novca ne smije otići na predsjedničku kampanju, nikada nije isplatio taj novac.
Novca je potom počelo ponestajati, što je očito izazvalo paniku oko likvidnosti. Deutscheov kredit vezan za hotel u Washingtonu značio je da Trump mora održavati najmanje 50 milijuna dolara u obnovi nekretnine. Nekoliko dana nakon izbora 2016., novoizabrani predsjednik pristao je nagoditi se u sudskom sporu vezanom za Trump University za 25 milijuna dolara. Prema sudskim spisima i svjedočanstvima, glavni financijski direktor Allen Weisselberg počeo je češljati financije. Okrenuo se prijateljski nastrojenom vjerovniku, Ladder Capitalu, gdje je radio njegov sin Jack. U svjedočenju je Jack objasnio kako je njegova tvrtka odobrila kratkoročni kredit od 25 milijuna dolara kako bi Trump uspio prebroditi probleme. Allen Weisselberg, koji je lažno svjedočio tijekom Trumpova suđenja za prijevaru, nije se mogao natjerati da izravno kaže da je Trump Organization kredit podigao zbog nedostatka novca. “Moguće je,” rekao je.
Nova kampanja – i novi interes
Divlje trošenje stalo je kada je Trump ušao u Bijelu kuću u siječnju 2017. godine, ali glasine o tome kako je mogao financirati svoje golf-carstvo samo su se pojačale. Mediji diljem SAD-a pokušali su riješiti zagonetku, ali to im nije uspjelo za rukom jer su previdjeli obveze od članova i obujam financijskh dobitaka. U međuvremenu, Eric i Donald Jr., koji su naglo preuzeli kormilo očevog biznisa, zaustavili su krvarenje novca u tvrtci rezanjem razvojnih troškova i prodajom nekretnina. Poslovanje se pobošljalo, pogotovo 2021. godine, dok se zemlja oporavljala od pandemije.
Trump je ponovno u predsjedničkoj utrci, a povećalo nad izvorima njegovog financiranja snažnije je no ikada prije. Jedan član škotskog parlamenta ovog je mjeseca pozvao na otvaranje istrage.
Ironija je u tome da su Trumpove financijske taktike na kraju dovele do jako malo rizika za njegov golf biznis. Sada, kada sve više članova napokon može povući svoje depozite otprilike 30 godina nakon što je Trump otvorio Mar-a-Lago, njegovi klubovi zarađuju više nego dovoljno da isplate obveze. Trumpovo najnovije financijsko izvješće pokazuje da je jedini preostali bankovni dug kredit za Trump National Doral, koji zahtijeva oko 6 milijuna dolara godišnje za kamate, što je ništa za nekretninu koja ostvaruje oko 25 milijuna dolara godišnje operativnog prihoda. Budući da je Trump unaprijed osigurao sredstva za europska golf odmarališta, ne bi trebao imati mnogo briga u vezi s tim imanjima, pogotovo jer dva od njih — Doonbeg i Turnberry — napokon ostvaruju operativnu dobit.
Konačni rezultat? Trumpov posao s golf klubovima danas je segment njegovog portfelja za kojeg je najmanje vjerojatno da će trebati financijsku injekciju od, primjerice, nekog sumnjivog stranog igrača.
Autor originalnog članka: Dan Alexander, Forbes
Link: How Trump Built A Golf Empire With Secret Funding
(Prevela: Nataša Belančić)
