EU se želi zaštititi od Kine, a to je prilika i za Hrvatsku, upozorava ekonomistica Pribičević
Ekonomistica sa ZŠEM-a Vedrana Pribičević za FORBES Hrvatska komentira najnovije inicijative koje je predstavila Europska komisija koje bi trebale, kako kažu u Bruxellesu, voditi jačanju ekonomske sigurnosti EU-a, a dio njih smatra da Hrvatska može dobro iskoristiti, posebno u znanosti
Europska komisija je izišla s prijedlogom pet inicijativa koje bi, u vrijeme kad jačaju geopolitičke tenzije i događaju se tehnološke promjene, trebale voditi jačanju ekonomske sigurnosti EU-a, kako su to objasnili u ovotjednom priopćenju.
Što bi to konkretno trebalo značiti, odnosno – protiv koga je usmjereno? Otvoreno se ništa ne kaže. No, navodi se da „određene strane investicije mogu biti rizik za sigurnost i javni red“. Komisija je pregledala 1200 izravnih stranih investicija (FDI) o kojima su je obavijestile članice u zadnje tri godine, te smatra da ima mjesta poboljšanju sustava nadzora.
Osim toga, predlaže i veću koordinaciju članica oko kontrole izvoza roba koje imaju dualnu upotrebu, vojnu i civilnu, te oko definiranja potencijalnih rizika europskih investicija na trećim tržištima (neželjeni transfer tehnologija), a spominje se i poboljšanje sustava istraživanja i razvoja tehnologija s dualnim potencijalom. Ili, kako je to pri predstavljanju novih inicijativa formulirala Margrethe Vestager, potpredsjednica Komisije, „ekonomska sugurnost EU-a oslanja se na njegovanje naše tehnološke perdnosti i izbjegavanje neželjenih curenja tehnologija“.
“Radi se o Kini”
Ekonomistica sa ZŠEM-a Vedrana Pribičević, koju je FORBES Hrvatska zamolio za komentar, napominje da je Europska komisija prije tjedan dana izdala Policy Brief o izloženosti Europske unije Kini, pa smatra da je jasno protiv koga je inicijativa (trenutno) usmjerena. “Bitno je naglasiti i da EU ne želi potpuno odvajanje od Kine (decoupling) nego samo smanjenje izloženosti (derisking) kroz tri glavna kanala, a to su trgovina, investicije i tehnologija”, naglašava.
U usporedbi s Kinom i SAD-om, EU je posebno slaba u tehnologijama kao što su telekomunikacije, digitalne i kompjuterske tehnologije, ali i u području start-upova, scale-upova i broja jednoroga. Kad se objektivno sagleda taj ‘gap’, to više liči na postmortem analizu i ove mjere su donesene 10 godina prekasno.
Vedrana Pribičević, ZŠEM
Ona pritom napominje da su se direktne strane investicije Kine u EU u posljednje vrijeme značajno smanjile te preorijentirale na greenfield investicije umjesto preuzimanja.
“Time je jasnije da EU više brinu izlazne direktne strane investicije u Kinu koje kontinuirano rastu, i to poglavito zbog mogućnosti curenja ključnih tehnologija. Naime, Kina želi postati tehnološki lider: osim što sada izdvaja isti dio BDP-a za istraživanje i razvoj kao EU, ti izdaci su koncentrirani u sektore visoke tehnologije. Štoviše, Kina ostvaruje značajne pomake u tri glavna elementa tehnološke neovisnosti: znanosti, koji se ogleda u rastu broja znanstvenih publikacija i citata, inovacija, što se ogleda u broju prijavljenih patenata, te zauzimanje tržišta, gdje kao ogledni primjer može poslužiti njihova agresivna ekspanzija električnih vozila”, objašnjava Vedrana Pribičević pozadinu najnovijih inicijativa koje dolaze iz Bruxellesa.
U usporedbi s Kinom i SAD-om, Unija je posebno slaba, naglašava, u kritičnim transverzalnim tehnologijama kao što su telekomunikacije, digitalne i kompjuterske tehnologije, ali i u području start-upova, scale-upova i broja jednoroga.
“Kad se objektivno sagleda taj ‘gap’, to više liči na postmortem analizu i ove mjere su donesene 10 godina prekasno, a i pitanje je da li bi bile donijete da nije došlo do osvješćivanja rizika tijekom i nakon pandemije i rata u Ukrajini. Kako bi se reklo – ‘too little, too late’”, kaže naša sugovornica.
Vladajući u Hrvatskoj trebaju prepoznati ovaj ‘vlak’
Kako u Hrvatskoj nema baš velikih kineskih investicija (najveća je u Vjetroelektranu Senj), a ni nekog tehnološki osjetljivog izvoza u Kinu, što sve to može značiti za Hrvatsku?
To bi mogla biti dobra vijest za hrvatsku znanost, smatra Vedrana Pribičević, koja je inače podfinancirana. EU će, naime, morati značajno povećati izdavanja za razvoj kritičnih tehnologija.
U EU reshoringu istraživanja i razvoja, proizvodnje i plasiranja proizvoda na tržište, Hrvatska može imati značajne koristi jer ima značajne ljudske resurse u prirodnim, tehničkim i biotehničkim znanostima. Za vladajuće je bitno da taj moment prepoznaju jer zadnji takav ‘vlak’ smo imali kad su se tvornice izmještale u nove članice EU-a, a na njega smo zakasnili.
Vedrana Pribičević, ZŠEM
“U tom reshoringu cijelog procesa – od istraživanja i razvoja pa sve do proizvodnje i plasiranja proizvoda na tržište, Hrvatska može imati značajne koristi jer posjeduje, s obzirom na svoju veličinu, značajne ljudske resurse u područjima prirodnih, tehničkih i biotehničkih znanosti, a čiji trošak rada je konkurentan u EU. Za vladajuće je bitno da taj moment prepoznaju jer zadnji takav ‘vlak’ smo imali kad su se tvornice izmještale u nove članice EU-a. Na taj smo vlak zakasnili, s tim da treba imati na umu da za ovaj tehnološki nearshoring nam nisu konkurencija Rumunjska ili Poljska, već cijeli EU”, zaključuje.
Europska analiza o izloženosti
Europski Policy Brief o izloženosti Kini inače navodi inače da su europske izravne investicije u Kinu od 2019. godine na razini 7-8 milijardi eura godišnje (isključivo se radi o investicijama privatnih kompanija, za razliku od kineskih FDI u Europi). U tome vode Njemačka, Francuska i Nizozemska, a gledano sektorski, automobilski sektor. Kina je, naime, postigla snažan tehnološki napredak u području električnih i autonomnih vozila, pa europske kompanije žele biti povezane s tim kineskim inovacijskim sustavom.
Navodi se da je važan dio europskih FDI u Kini osjetljiv i moguće je da stvara izloženost prema neželjenim transferima tehnologije. Primjeri ulaganja europskih kompanija u kritičnim tehnologijama koji se navode su u području autonomne vožnje i robotike ( Volkswagen joint venture s kineskim Horizon Robotics), u poluvodičima (Merck otvara bazu za poluvodiče u Kini) te obnovljivim izvorima energije (joint venture za pučinske vjetroelektrane između Électricité de France and China Investment Cooperation).
U zaključcima se navodi kako jaz koji postoji u istraživanju i inovacijama može na kraju voditi uvoznoj ovisnosti vezano za buduće tehnologije i proizvode.
Naravno EU je već uvelike ovisna o uvozu iz Kine. Dok je 1995. godine 40 posto uvoza iz Kine činio tekstil, cipele, igračke, namještaj i proizvodi od kože, danas je to daleko važnija roba, o elektronike do farmaceutskih proizvoda, a industrijski orijentirana europska gospodarstva su tipično više izložena kineskom uvozu. Općenito, Kina je postala glavni izvor EU ovisnosti o strateškim proizvodima.
