Zašto se lov na kobalt i litij seli na morsko dno i je li to potencijalno opasno

U siječnju je Norveška postala prva zemlja koja je odobrila istraživanje dna svog teritorijalnog mora radi mogućnosti rudarenja. Neke tvrtke već pripremaju robote za prikupljanje uzoraka, a ekolozi upozoravaju na uništavanje morskih ekosustava

Početkom siječnja norveški parlament odobrio je komercijalnim tvrtkama istraživanje oko 280.000 četvornih kilometara dna norveškog teritorijalnog mora radi mogućeg rudarenja.

To je potencijalno ogromna industrija bušenja i usisavanja morskog dna za vađenje rijetkih metala poput kobalta, litija i bakra, koji su ključni u borbi protiv klimatskih promjena i naporima dekarbonizacije za proizvodnju električnih automobila, solarnih ploča, vjetroturbina i drugih proizvoda.

Do sada je industrija bila ograničena uglavnom na međunarodne vode u Tihom oceanu, gdje je dio morskog dna nazvan Clarion-Clipperton zona prekriven vrijednim mineralnim grudima. Trenutno 17 tvrtki provodi svoja istraživanja na tom području, gdje prema procjenama američkog Geološkog instituta ima više slobodno dostupnih rezervi pojedinih metala nego u svim kopnenim nalazištima zajedno, prenosi Vox.

Potez koji bi ostale zemlje mogle slijediti

Ipak, parlamentarna odluka je povijesna, jer je njome Norveška prva zemlja u svijetu koja je otvorila mogućnosti dubinskog rudarenja. Prema časopisu Wired, tvrtke već mogu podnijeti zahtjev za licence za istraživanje, ali vlada će ponovno trebati odobrenje parlamenta da odobri stvarnu eksploataciju.

“Pred nama je još dug put i nipošto nije zajamčeno da će Norveška ikada dopustiti vađenje minerala s morskog dna”, rekla je za Wired Marianne Sivertsen Næss, norveška parlamentarka i predsjednica Odbora za energiju i okoliš.

Odluka norveškog parlamenta je presedan koji bi mogle slijediti i mnoge druge zemlje. “Odluka bi mogla dodatno legitimizirati dubokomorsko rudarenje, budući da mnoge zemlje Norvešku vide kao odgovornog vlasnika svojih prirodnih resursa, pa su im njezine radnje važne”, rekla je za Wired Ida Soltvedt Hvinden, stručnjakinja za arktičku i pomorsku politiku.

Tko će stupiti u akciju

Među vodećim igračima u industriji dubinskog rudarenja uglavnom su mlada norveška startup poduzeća koja financijski podupiru velike korporacije. Takav je startup Loke Marine Minerals, osnovan 2019., iza kojeg stoje norveška tehnološka tvrtka Kongsbeerg koja razvija svemirska, energetska, zrakoplovna, obrambena i druga rješenja te brodograditelj Wilhelmsen.

Dubokomorske rezerve jasan su odgovor na trenutnu geopolitičku situaciju. Ljudi počinju shvaćati da se moramo riješiti naše vezanosti za Kinu

Hans Olav Hide, predsjednik tvrtke Loke Marine Minerals

Tvrtka je već dobila dvije licence za istraživanje u zoni Clarion-Clipperton kupnjom britanske tvrtke za dubokomorsko rudarstvo UK Seabed Resources od američkog proizvođača oružja Lockheed Martin, a sada se planira natjecati za domaći certifikat.

Prema Financial Timesu, Loke će donijeti odluku o ulaganju u rudarenje na Tihom oceanu do 2027. godine, a direktor tvrtke Walter Sognnes rekao je za BBC da bi se najranije norveške operacije mogle dogoditi nakon 2030. godine.

Dok se Loke za sada čini usredotočen na norvešku i pacifičku mangansku koru, Green Minerals, još jedno novo poduzeće, nada se izvlačenju bakra iz naslaga sulfida. Ståle Monstad, izvršni direktor startupa, kaže da se slična tehnologija već koristi u naftnoj industriji. Postavio je rokove za prve pokušaje bušenja 2028. godine. Slične planove ima i Adepth Minerals, koji također namjerava zatražiti dozvolu za istraživanje, ali ne otkriva buduće planove.

Kvaliteta podvodne rude je veća

Navedene tvrtke predstavljaju dubinsko rudarenje kao učinkovitije i ekološki prihvatljivije od tradicionalnog, uglavnom zbog većeg sadržaja željenih metala u stijeni. “Trenutni podaci pokazuju da je podvodni sadržaj rude potencijalno veći, što igra veliku ulogu jer se dobiva više s manje rada”, rekla je Anette Broch M. Tvedt, direktorica tvrtke Adepth Minerals, za Wired.

Istovremeno, rudari ističu potrebu za novim zalihama sirovina. “Dubokomorske rezerve jasan su odgovor na trenutnu geopolitičku situaciju. Ljudi počinju shvaćati da se moramo riješiti naše vezanosti za Kinu,” rekao je Hans Olav Hide, predsjednik Lokea, za Financial Times. Podršku novoj industriji izrazila je i norveška vlada, koja tvrdi da je za globalnu elektrifikaciju nužan dodatni dotok sirovina.

Šteta za okoliš može biti nepovratna

Navođenje prednosti dubinskog rudarenja nije uvjerilo kritičare. Zabrinutost su najglasnije izrazili znanstvenici i ekolozi, koji tvrde da jednostavno ne znamo dovoljno o podvodnim ekosustavima da bismo procijenili posljedice. “Zbog nedostatka znanja, nemoguće je dati bilo kakvu objektivnu procjenu štete od eksploatacije podvodnih sirovina”, rekao je za Wired Norveški institut za biologiju mora, koji je predložio odgodu komercijalnog rada za dodatnih pet do deset godina istraživanja.

Trenutne studije nisu povoljne za podvodno rudarenje. Nedavni testovi bušenja morskog dna u Japanu pokazali su da su populacije životinja u pogođenom području značajno smanjene zbog štetnih vibracija, buke i svjetlosnog onečišćenja. Prema Svjetskom institutu za resurse, ovo je veliki problem jer su svjetski oceani najveći čistači ugljičnog dioksida, apsorbiraju oko četvrtinu svih emisija, a mikroorganizmi igraju ključnu ulogu u ovom sustavu. Osim toga, svaka takva aktivnost povećava mogućnost izlijevanja kemikalija, što može brzo dovesti do ekološke katastrofe, neki su od argumenata protiv dubokomorskog rudarenja koje navode protivnici.

Tekst je napisao Tilen Humar, a objavljen je na portalu FORBES Slovenija.