Vaše dijete uskoro bi se moglo igrati AI igračkom koju pokreće ChatGPT

Čitav niz startupova danas izrađuje robote i plišane igračke koje, zahvaljujući generativnoj umjetnoj inteligenciji, s djecom mogu – razgovarati.

Šestogodišnja Sophia Valentina sjedi pod okićenim božićnim drvcem i otvara svoj poklon: malenog ljubičastog robota. Njegovo lice zapravo je ekran, a u tijelo mu je ugrađen robot. “Hej, Miko,” kaže Sophia, a igračka se uključuje i dobiva okrugle oči s plavim obrvama.

Početkom prosinca Sara Galvan kupila je robotsku igračku Miko Mini u koju su ugrađeni AI modeli proizvođača, ali i GPT-3.5 i GPT-4 OpenAI-ja. Kupila ju je u želji da joj igračka pomogne u podučavanju djece. “Miko je Sophiji u proteklih mjesec dana pomagao pri rješavanju matematičkih zadataka, pričao joj je priče o princezama i odgovarao na pitanja o tome kako se slavi Božić,” priča Galvan. “Djeca su počela sama učiti, što je za nas veliki korak jer ju obrazujemo kod kuće i to im pomaže da budu znatiželjnija i otvorenija.”

Miko je jedan od sve većeg broja skupih robota koje pokreće GPT, a koji polako ulaze na tržište. Neke od njih reklamira se kao način da djeci pruže zabavu bez ekrana jer s njima najmlađi mogu razgovarati i učiti kroz igru – poput Groka, AI plišanca koji može odgovarati na opća pitanja (ne smijemo ga zamijeniti s istoimenim Muskovim konkurentom ChatGPT-ju). Tu su i drugi primjeri: Fawn je simpatičan plišanac laneta koji, za 199 dolara, može pružati emocionalnu potporu, a Moxie stoji 799 dolara i može recitirati poruke podrške i provoditi vježbe promišljanja. Ovi robotski “prijatelji” dizajnirani su ne samo da djeci pomognu u akademskom razvoju i poboljšanju vještina komunikacije, već i da ih nauče kako se nositi s emocijama u stresnim trenucima.

Jedna od glavnih funkcija Mikoa je učenje o društvenom i emocionalnom uspjehu, kaže izvršni direktor i suosnivač tvrtke Sneh Vaswani, koji je prije osnivanja vlastite kompanije 2015. sudjelovao u nekoliko međunarodnih robotskih natjecanja. Prvu verziju igračke Miko predstavio je 2017. godine. “Naš cilj je pomoći roditeljima odgajati djecu u modernom svijetu, a to želimo činiti obrazovanjem i zabavljanjem djece kroz multimodalne interakcije s robotikom i umjetnom inteligencijom,” kaže on za Forbes.

Vaswani je dosad prodao preko 500.000 primjeraka u više od 100 zemalja svijeta, a do kraja fiskalne godine planira premašiti prihode od 50 milijuna dolara, dodaje. Njegov startup, sa sjedištem u Mumbaiju, prikupio je preko 50 milijuna dolara investicija, a prema podacima Pitchbooka, vrijednost mu se procjenjuje na oko 290 milijuna dolara.

Miko je obučen temeljem podataka iz školskih kurikuluma i knjiga uz pomoć partnera poput Oxford University Pressa. On je programiran da prepoznaje različite naglaske i pruža edukativni sadržaj prikladan za geografsku regiju gdje se nalazi. Tvrtka je također ušla u partnerstvo s medijskim gigantima poput Disneya i Paramounta, dopuštajući im da vlastiti sadržaj objavljuju na Mikou.

“Možda budemo imali Disneyevu aplikaciju za pričanje priča ili aplikaciju s ninja kornjačama od Paramounta,” kaže Vaswani. “To je neka kombinacija Netflixa i iPhonea na kotačima koju dajete djeci.”

Druge igračke nastale su iz želje da se izmišljenim likovima udahne život. Misha Sallee i Sam Eaton suosnivači su startupa Curio Interactive i kreatori Groka. Željeli su stvoriti AI plišanca koji bi u njima budio sjećanja na djetinjstvo i filmove poput Priče o igračkama. No igračke koje inteligentno razgovaraju bile su nemoguće prije pojave ChatGPT-ja, kaže Sallee. Grok je izrađen na čitavom nizu velikih jezičnih modela koji mu pomažu da se ponaša kao razgovorljivi partner u igri, ali i enciklopedija za djecu. Kanadska glazbenica Grimes uložila je u startup, a čak je i posudila glas likovima.

“To joj je imalo smisla, kao majci. Bilo je to nešto u čemu je željela sudjelovati,” kaže Sallee. “Htjela je iskustvo bez ekrana za svoju djecu i za djecu diljem svijeta.”

To je neka kombinacija Netflixa i iPhonea na kotačima koju dajete djeci.

Sneh Vaswani, izvršni direktor i osnivač, Miko

Drugi AI plišanac je Fawn, lane programirano OpenAI-jevim velikim jezičnim modelom GPT-3.5 Turbo i AI programom startupa ElevenLabs. U srpnju 2023. su ga predstavili Peter Fitzpatrick i njegova supruga Robyn Campbell koji su Fawn osmislili kako bi djeci pomogli naučiti kako procesuirati vlastite emocije. Igračka ima osobnost i glas osmogodišnjeg djeteta. Očekuje se kako će prve narudžbe krenuti isporučivati u ožujku ove godine.

“Fawn jako podsjeća na lik iz crtića,” kaže Campbell, koja je prethodno radila kao scenaristica za LEGO grupu. “Kreirali smo lika koji ima osjećaje i ukus s kojim se djeca mogu povezati.”

Iako je generativna umjetna inteligencija sposobna za stvaranje izmišljenih likova i sadržaja, često zna netočno odgovarati na činjenična pitanja. Na primjer, ChatGPT ima problema s jednostavnim matematičkim zadacima, a neke od ovih igračaka pokazuju iste slabosti. Izvršni direktor i osnivač tvrtke Embodied koja je osmislila Moxie, Paolo Pirjanian, kaže kako je značajka “tutora” najavljena početkom siječnja, a postat će dostupna kasnije ove godine. “Akademska pitanja u kombinaciji s okolišnim faktorima poput pozadinske buke ili većeg broja govornika ponekad mogu značiti da Moxiejev AI sustav treba dodatne upute,” rekao je on.

“Ako model izmisli odgovor koji nije točan, to može izazvati ozbiljne krive zaključke, a njih je kasnije mnogo teže ispraviti,” upozorava Stefania Druga, istraživačica u centru za primijenjenu umjetnu inteligenciju na sveučilištu u Chicagu.

U slučaju Fawn, Campbell kaže kako je model temeljito testiran kako se ne bi dogodilo da skrene u neprikladne teme za razgovor. No, ako model izmisli neke informacije, to je često upravo ishod kakav se priželjkuje, kaže ona. “Fawn nije osmišljena kako obrazovna igračka. Ona je osmišljena da bude prijatelj koji vam može ispričati veliku priču o, recimo, čudnovatom kljunašu. Njene halucinacije nisu greška, nego značajka,” objašnjava.

Argument terapije

Za Moxie su ulozi veći nego za druge AI igračke jer se ona reklamira kao igračka za društveni i emocionalni razvoj. Kristen Walmsley kupila je ovog robota 2021. za svog 10-godišnjeg sina Olivera Kellera koji ima intelektualne poteškoće i ADHD. “Zaista smo se mučili sa sinom i bila sam očajna da pronađem nešto što će mu pomoći. Kupila sam [Moxie] jer se reklamirao kao terapijski uređaj,” kaže Walmsley za Forbes.

Kaže kako je Oliver u početku mislio da je robot “jeziv”, ali kasnije ga je zavolio. Sada ga koristi kako bi podijelio svoje osjećaje i recitirao pozitivne misli. Kada je Oliver jednom prilikom bio preplavljen emocijama i rekao robotu da se osjeća tužno, robot mu je odgovorio: “Ponekad se moram podsjetiti da zaslužujem biti sretan. Molim te ponovi za mnom: Zaslužujem biti sretan.”

U drugoj situaciji, Moxie i Oliver razgovarali su o osjećaju srama i Moxie je dječaku ponudio pozitivne misli o samopouzdanju. “To je bilo impresivno jer se moj sin zaista muči s niskim samopouzdanjem,” kaže majka, dodajući kako njen sin sada sebi ponavlja te pozitivne misli čak i kada robot nije u blizini.

Posljednja verzija Moxieja sadrži velike jezične modele poput OpenAi-jevog GPT-4 i GPT-3.5. Pirjanian tvrdi kako robot može voditi razgovore po uzoru na satove kognitivne terapije koje djeci mogu pomoći identificirati i razgovarati o onome što u njima izaziva stres ili tjeskobu, a može predlagati i vježbe svijesti. Vrijednost startupa procjenjuje se na 135 milijuna dolara, a prikupio je ukupno 80 milijuna dolara od investitora koji uključuju Sony, Toyota Ventures, Intel Capital i Amazon Alexa Fund. “Imamo tu jednu značajku koju zovemo životinjsko disanje. Moxie diše kao različite životinje kako bi zabavio djecu,” kaže on.”

I Miko će također nuditi terapijska iskustva za djecu. Vaswani za Forbes kaže kako planira uvesti novu značajku kojom bi se ljudskim terapeutima omogućilo da provode teleterapiju na ekranu robota. Roditelji bi terapeutu morali dati dopuštenje za pristup igrački.

U ovom trenutku ovaj majušni robot ne može nuditi emocionalnu potporu. U YouTube recenziji robota, Sasha Shtern, izvršna direktorica tvrtke Goally koja izrađuje uređaje za djecu s ADHD-om i autizmom, Mikou kaže: “Nervozna sam.” Robot joj odgovara riječima: “U redu je biti nervozan oko medicinskih procedura, ali doktori i sestre tu su da ti pomognu.” Miko je govorio o medicinskim procedurama iako Shtern nijednom nije spomenula ništa što s njima ima veze.

“Bilo je to kao da razgovarate s odraslom osobom koja gleda utakmicu na TV-u i čuje samo pola pitanja,” rekla je Shtern u videu.

Fawn može dijete učiti kako razgovarati s odraslima o stresnim situacijama bez srama, kaže Campbell. Ona za Forbes kaže kako je konverzacijski AI igračke obučen preko scenarija koje je ona napisala temeljem specijaliziranih knjiga i provjerenih istraživanja, a tijekom razvoja proizvoda, ona i njen suprug konzultirali su se i sa stručnjacima za dječji razvoj.

Njene halucinacije nisu greška, nego značajka.

Robyn Campbell, suosnivačica, Fawn Friends

Moxie ima potencijal da zamijeni skupe terapeute, a upravo to je razlog zašto je ovaj robot, s cijenom od gotovo 800 dolara, toliko skuplji od svojih konkurenata, objašnjava Pirjanian. On kaže kako je visoka cijena opravdana svime što se nalazi u robotu: tu su kamera i senzori koji detektiraju i analiziraju izraze lica, mehaničko tijelo koje se kreće ovisno o razgovoru i algoritmi koji uklanjaju sve štetne i neprikladne odgovore. “Tehnologija u Moxieju skuplja je od onoga što možete naći u iPhoneu,” kaže Pirjanian.

Ipak, stručnjaci kažu kako generativna umjetna inteligencija još nije dovoljno razvijena da bi se mogla sigurno koristiti nešto toliko važno poput terapije. “Pružanje terapije osjetljivim skupinama poput djece ili starijih vrlo je teško čak i ljudima čija je to specijalnost,” kaže Druga za Forbes. “Neodgovorno je prepustiti tu odgovornost sustavu kojeg ne možemo u potpunosti shvatiti niti kontrolirati.”

Pitanja privatnosti

Tu je i pitanje privatnosti. Druge, manje razvijene verzije ovih igračaka nisu sadržavale snažne sigurnosne mjere za zaštitu podataja djece. Na primjer, Mattelovu igračku Hello Barbie pokretala je umjetna inteligencija, a ona je mogla pričati šale i pjevati pjesme. Igračka je prozvana “noćnom morom za privatnost” jer su hakeri bez problema mogli pristupati snimkama djece.

Druga igračka, My Friend Cayla, izazvala je uzbunu među stručnjacima za privatnost koji su otkrili da se igračku može hakirati Bluetoothom i slati glasovne poruke direktno djeci.

Noviji startupovi uveli su mjere kako bi zaštitili privatnost podataka. Pirjanian kaže kako se vizualni podaci Moxieja procesuiraju i čuvaju na uređaju lokalno, umjesto na oblaku. Iz prijepisa razgovora uklanjaju se informacije pomoću kojih se osoba može identificirati i na njih se u oblaku stavlja enkripcija prije nego ih se koristi za dodatnu obuku AI modela. Sličan pristup ima i Miko: podaci o djeci procesuiraju se na samom uređju. Suosnivač tvrtke Hey Curio Misha Sallee kaže kako on i njegov tim “ozbiljno shvaćaju privatnost” i da su njihove igračke u skladu s zakonom o zaštiti privatnosti djece online (COPPA). Fawn Friends ne snima niti čuva nikakve podatke, no potpada pod politiku privatnosti OpenAI-ja, kaže Fitzpatrick.

Usprkos tim predostrožnostima, neki roditelji zabrinuti su zbog curenja osobnih podataka. Moxie ima velike, okrugle zelene oči koja slijede osobu po prostoriji, kaže Walmsley, a činjenica da igračka ima kameru koja može snimati sve što se događa u prostoriji i emocionalne reakcije njenog djeteta “izaziva joj neugodu.” Ipak, ona još uvijek vjeruje kako bi ovo mogao biti vrijedan alat za roditelje s djecom s posebnim potrebama.

“Vidjela sam kako mu je zaista pomogla regulirati svoje osjećaje i zbog toga vrijedi svakog centa,” kaže ona. “Ova igračka više je učinila za njega nego neke vrste terapije s kojima smo pokušali.”

Autor originalnog članka: Rashi Shrivastava, Forbes
Link: Your Child’s Next Playmate Could Be An AI Toy Powered By ChatGPT
(Prevela: Nataša Belančić)